TOSETU OD SRCA...

Od kada te nema ,
padaju hladne jesenje kiše...
Čekam da ti čujem glas ,
ali se to neće desiti nikada više...
Od kada si otišao ,
tražim način da te nađem,
sve me podseća na tebe...
Suza , suzu prestiže ,
a taj bol ne mogu da izbacim iz sebe...
Znaj...
uvek ćeš ostati u mom srcu .
kao moja iluzija , kao moj san ,
kao jedna nada , kao svaki novi dan...
Prolaze dani...
Izbledeće tvoje slike sve ...
Ali...
i pored toga ,
tražiču tvoje najlepše oči kao i pre...
Želim da vidim , želim da znam,
da si tu , da nisam sama...
Želim da se smeješ, da plačeš,
da se želiš, da voliš , da se ljutiš..da živiš...
Želim te...a nemam te.....
I opet padaju one hladne jesenje kiše ,
a ja te volim sve više...
Da li je moj život igra bez granica?
Da li će doći bar jedan dan za nas?
Ili će biti još ovakvih stranica ,
i u tvojim pesmama tražiti spas...
Ne znam..šta da mislim...
Ne znam...šta da volim..
čemu da se nadam ?
Ali jedno znam...
sve više tonem , sve više padam...
Otišao si bez namere, tek tako...
na običan put...jednostavno..lako...
Ali na put bez povratka,
otišao si u neki bolji svet ,
gde se ljudi smeju , plaču od sreće...
Otišao si tamo..tamo gde ja ne pripadam...
Suze ... opet suze ,
ali zašto kada pretpostavljam da ti je tamo bolje?
Zašto!?Ipak sumnjam , ipak se plašim za tebe...
Ali zašto baš ti da odeš?
Negde gde ja ne pripadam,
negde gde ne postojim...
Ako sanjam , sanjam tebe,
ako plačem,razlog si ti
ako mislim, u mojim si mislima...
I pored svega ne mogu da te vratim...
Gde to mogu da platim ,
da vidim tvoj osmeh ,tvoje oči?
Gde to može da se kupi tvoj povratak?
Koračam ulicama ovim...
ni vreme , ni stope ne brojim..
Idem putem nekim ,
i želim da ti budeš na kraju tog puta...
Čekam te...ali nema te...
I opet , kao da si tu...
osećam kao da si pored mene,
ali te ne vidim...
I znam ...znam da se nećemo sresti
znam da nikada neću videti tvoja oka dva...
Ali ipak ,
te oči me vode do svakog neostvarenog sna..
Biće stvaran , i biće lep,
ako budeš uz mene ,
ako čujem tvoj korak ,
slutim tvoj pogled,
ako mi ikada nešto šapneš Anđele moj....

Nebo vec je tu
prislo je andjeoskoj dusi
prebrzo odnijelo je san
koji nije uspio ni da uzleti
ni da se srusi...

...jutro te ukralo
nije zastalo ni tren
pred andjelom nebeskim
odvelo te je,
istrglu iz narucija zivota
ostala nam je samo tvoja vjecna ljepota
i neizmjerna,neopisiva dobrota

...osmijeh blista jos uvijek
kroz maglu svijetli tvoj lik
glas tvoj pjeva vjecnosti
dok mi se dusa lomi
iz srca se otima neopisivi krik

...sreco i tugo...
andjele
ljepoto jedina
kako zivjeti kad mnogo boli...
kako zivjeti a ne vjerovati
kako reci da vise nisi tu
nema rijeci za ovu tugu

...probudi se
molim te
osmijehni se milo
kako si to jedino ti znao
nema kraja ovoj praznini koju ostavi za sobom
bol reze srce
suze peku i odlaze za tobom

...nisi otisao...
tu si andjele...u raju,zivis...
...zivis...
vjecnost je u tvojim pjesmama
vjecna ljepota u tvom liku
osmijeh tvoj topi tugu preveliku
svaka nota tvog milog glasa
ostavlja u dusi najljepsu sliku

...nista vise nece biti isto...
san je tvoj uspavao srecu
sanjaj duso nasa...
sanjaj sa zvijezdama
nikada te zaboraviti necu

I EVO...
GLEDAM ZVIJEZDE
VIDIM U NJIMA LIK TVOJ
V O L I M O T E,
CEKAJ NAS
NAJLJEPSI ANDJELE MOJ!!!