Traži
Zadnje teme
Muka po Aćimoviće
Strana 1 od 1
Muka po Aćimoviće
Muka po Aćimoviće
Porodici koja životari u kućici za čuvare polja, pored siromaštva, život priredio još jednu dramu. Najmlađi sin rođen sa retkom bolešću
MOJSINJE - U selu Mojsinje koje se nalazi na delu Ibarske magistrale između Čačka i Mrčajevaca u maloj kućici izgrađenoj verovatno početkom prošlog veka, valjda, kao kućica za čuvara polja, skućilo se pet članova porodice seoskog nadničara - otac Simo Aćimović (37), majka Milena (26) i njihova tri sina, Aleksandar (, Nemanja (6) i četvoromesečni Dušan. Koliba, naravno, nije njihova. Bez vode, bez kupatila, poslednje je valjda mesto na kome bi trebalo da rastu deca, a posebno se to odnosi na bebu Dušana koji je teško bolestan.
Za kolibu Simo svakog meseca izdvaja 40 evra, ali i to bi preživeli da im vlasnik nedavno nije odredio rok do kada Aćimovići moraju da napuste kućicu, a posle toga, kako kaže glava porodice, ne zna ni kuda će ni kako će sa porodicom.
- Vidiš, malo sam šta u životu lepog doživeo i proživeo od kada sam se rodio. Ja sam sa Zlatibora, iz sela Šljivovica, gde me je podigao deda koji mi je bio i otac i majka. No, kada je on umro, tadašnji mesni paroh u Šljivovici, otac Milorad Veličković mi je predložio da pođem sa njim u neko selo oko Čačka gde je on dobio premeštaj. Paroh Milorad mi je mnogo pomagao, ali kada sam ojačao bilo je vreme da kroz život krenem sam, sve misleći da ću se okućiti, da ću stvoriti porodicu i da će i meni jednom u životu svanuti. Od malena, kao i sada, radim kao seoski nadničar, porodicu sam zasnovao iz ljubavi sa Milenom, izrodili smo troje dece, ali kako koji dan, a ono sve veći problemi. Pa, majku mu, čime sam ja zaslužio samo muku i da li će jednom mene i moju porodicu da ogreje sunce - pita se Simo znajući da će se njegovo pitanje zagubiti negde u poljima pod kukuruzom koja okružuju kolibu.
Pošto se oženio Milenom, sve je izgledalo nekako bolje i obećavajuće. Rodili su im se sinovi Aleksandar i Nemanja, imali su kakav takav krov nad glavom pod kojim su sanjali o lepšim vremenima... I, tako sve do rođenja trećeg sina Dušana pre četiri meseca.
- Odmah po Dušanovom rođenju rečeno nam je da sa detetom nešto nije u redu jer je beba rođena sa retkom i teškom kožnom bolešću eritotermija, da ne čuje i da ima problema sa nogama. E, od tada nam je ionako težak život postao još teži. Početak Dušanovog života uglavnom je vezan za bolnice, a kada ga donesemo kući u kojoj zbog prirode bolesti za njega nema ama baš nikakvih uslova, sve što u međuvremenu zaradim u nadnici dajemo za kreme, masti, skupe lekove, specijalne kupke ... bez kojih Dušan ne bi mogao da preživi. Istina, imamo nekoliko hiljada dinara dodatka za decu, ali i to ide na lekove za Dušana, tako da nas duša boli što Aleksandru i Nemanji ne možemo da priuštimo nešto više i bolje, jer su zaista dobra deca, dobri đaci i toliko pre vremena sazreli da podjednako sa nama dele brigu oko Dušana - priča Simo.
On dodaje da bi sve muke nekako i podneli da sada nisu dočekali i gubitak krova nad glavom.
- Posla i para je sve manje, muka sve veća, da se vratimo u Šljivovicu nemamo gde! Ponekad, pričamo ti kao bratu, ‘bem ti ovaj život nadničarski, razmišljam i o... - kroz suze govori nadničar Simo ne rekavši do kraja o čemu to razmišlja, mada nije teško ni naslutiti, u trenucima kada ga je muka pritisla sa svih strana, a pomoći niotkuda.
DA SU SVI KAO MILOŠ
Retki su takvi ljudi koji u ovim teškim vremenima koji čini sve da pomogne ljudima u nevolji. Jedan od takvih je Miloš Đoković, šef mesne kancelarije u Mojsinju. Čovek kojem se u očima ogleda neizmerna dobrota i želja da pomogne bližnjima
- Duša me boli što su Aćimovići u tako bezizlaznoj situaciji i činim sve da pomognem. Eto, pokrenuo sam akciju da im se od seoske zemlje dodeli plac i da im se pomogne da naprave kakav-takav kućerak. Ako selo neće, onda ću sam od svoje zemlje dati deo za Aćimoviće, siromašne, ali poštene i radne ljude koje je sa svih strana pritisla muka, a posebno sada kada sve što imaju daju na izlečenje malog Dušana - ističe Miloš Đuković, koji dodaje da je u selu sve manje dece što je i razlog više da se pomogne porodici Sime Aćimovića
Porodici koja životari u kućici za čuvare polja, pored siromaštva, život priredio još jednu dramu. Najmlađi sin rođen sa retkom bolešću
MOJSINJE - U selu Mojsinje koje se nalazi na delu Ibarske magistrale između Čačka i Mrčajevaca u maloj kućici izgrađenoj verovatno početkom prošlog veka, valjda, kao kućica za čuvara polja, skućilo se pet članova porodice seoskog nadničara - otac Simo Aćimović (37), majka Milena (26) i njihova tri sina, Aleksandar (, Nemanja (6) i četvoromesečni Dušan. Koliba, naravno, nije njihova. Bez vode, bez kupatila, poslednje je valjda mesto na kome bi trebalo da rastu deca, a posebno se to odnosi na bebu Dušana koji je teško bolestan.
Za kolibu Simo svakog meseca izdvaja 40 evra, ali i to bi preživeli da im vlasnik nedavno nije odredio rok do kada Aćimovići moraju da napuste kućicu, a posle toga, kako kaže glava porodice, ne zna ni kuda će ni kako će sa porodicom.
- Vidiš, malo sam šta u životu lepog doživeo i proživeo od kada sam se rodio. Ja sam sa Zlatibora, iz sela Šljivovica, gde me je podigao deda koji mi je bio i otac i majka. No, kada je on umro, tadašnji mesni paroh u Šljivovici, otac Milorad Veličković mi je predložio da pođem sa njim u neko selo oko Čačka gde je on dobio premeštaj. Paroh Milorad mi je mnogo pomagao, ali kada sam ojačao bilo je vreme da kroz život krenem sam, sve misleći da ću se okućiti, da ću stvoriti porodicu i da će i meni jednom u životu svanuti. Od malena, kao i sada, radim kao seoski nadničar, porodicu sam zasnovao iz ljubavi sa Milenom, izrodili smo troje dece, ali kako koji dan, a ono sve veći problemi. Pa, majku mu, čime sam ja zaslužio samo muku i da li će jednom mene i moju porodicu da ogreje sunce - pita se Simo znajući da će se njegovo pitanje zagubiti negde u poljima pod kukuruzom koja okružuju kolibu.
Pošto se oženio Milenom, sve je izgledalo nekako bolje i obećavajuće. Rodili su im se sinovi Aleksandar i Nemanja, imali su kakav takav krov nad glavom pod kojim su sanjali o lepšim vremenima... I, tako sve do rođenja trećeg sina Dušana pre četiri meseca.
- Odmah po Dušanovom rođenju rečeno nam je da sa detetom nešto nije u redu jer je beba rođena sa retkom i teškom kožnom bolešću eritotermija, da ne čuje i da ima problema sa nogama. E, od tada nam je ionako težak život postao još teži. Početak Dušanovog života uglavnom je vezan za bolnice, a kada ga donesemo kući u kojoj zbog prirode bolesti za njega nema ama baš nikakvih uslova, sve što u međuvremenu zaradim u nadnici dajemo za kreme, masti, skupe lekove, specijalne kupke ... bez kojih Dušan ne bi mogao da preživi. Istina, imamo nekoliko hiljada dinara dodatka za decu, ali i to ide na lekove za Dušana, tako da nas duša boli što Aleksandru i Nemanji ne možemo da priuštimo nešto više i bolje, jer su zaista dobra deca, dobri đaci i toliko pre vremena sazreli da podjednako sa nama dele brigu oko Dušana - priča Simo.
On dodaje da bi sve muke nekako i podneli da sada nisu dočekali i gubitak krova nad glavom.
- Posla i para je sve manje, muka sve veća, da se vratimo u Šljivovicu nemamo gde! Ponekad, pričamo ti kao bratu, ‘bem ti ovaj život nadničarski, razmišljam i o... - kroz suze govori nadničar Simo ne rekavši do kraja o čemu to razmišlja, mada nije teško ni naslutiti, u trenucima kada ga je muka pritisla sa svih strana, a pomoći niotkuda.
DA SU SVI KAO MILOŠ
Retki su takvi ljudi koji u ovim teškim vremenima koji čini sve da pomogne ljudima u nevolji. Jedan od takvih je Miloš Đoković, šef mesne kancelarije u Mojsinju. Čovek kojem se u očima ogleda neizmerna dobrota i želja da pomogne bližnjima
- Duša me boli što su Aćimovići u tako bezizlaznoj situaciji i činim sve da pomognem. Eto, pokrenuo sam akciju da im se od seoske zemlje dodeli plac i da im se pomogne da naprave kakav-takav kućerak. Ako selo neće, onda ću sam od svoje zemlje dati deo za Aćimoviće, siromašne, ali poštene i radne ljude koje je sa svih strana pritisla muka, a posebno sada kada sve što imaju daju na izlečenje malog Dušana - ističe Miloš Đuković, koji dodaje da je u selu sve manje dece što je i razlog više da se pomogne porodici Sime Aćimovića
POMOC ZA PORODICU ACIMOVIC U MOJSINJU KOD CACKA.
ZBOG VELIKOG INTERESOVANJA DOBRIH LJUDI KOJI ZELE DA POMOGNU PORODICI ACIMOVIC IZ MOJSINJA MOGU TRAZITI KONTAKT ZA PORODICU PUTEM OVOG FORUMA.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|
Pon Nov 11, 2013 10:39 pm od Admin
» Састанак Социјалистичке омладине Србије
Pon Nov 11, 2013 10:22 pm od Admin
» NIŠ POSTAJE GRAD ZDRAVLJA
Pon Nov 11, 2013 10:19 pm od Admin
» Predsedništvo SPS o rekonstrukciji
Sre Jul 17, 2013 10:33 pm od Admin
» Snežana Bogosavljević-Bošković 16.07.2013
Sre Jul 17, 2013 9:50 pm od Admin
» 23-I RODJENDAN RODJENDAN SPS
Sre Jul 17, 2013 9:47 pm od Admin
» Snežana Bogosavljević-Bošković
Uto Jul 16, 2013 5:59 pm od Admin
» Snežana Bogosavljević-Bošković |SPS 12.06.2013
Uto Jul 16, 2013 5:57 pm od Admin
» Не само на персоналним решењи
Uto Jul 16, 2013 5:52 pm od Admin
» ниjе било речи о промени премиjера
Uto Jul 16, 2013 5:50 pm od Admin
» POCETAK REKONSTRUKCIJE DOMA KULTURE U MOJSINJU!
Uto Jul 16, 2013 5:24 pm od Admin
» Pomozimo Filićima sa Kosmeta da sagrade krov nad glavom!
Uto Jul 16, 2013 2:28 am od Admin
» NOVO RUKOVODSTVO U FK MORAVA
Uto Jul 16, 2013 2:23 am od Admin
» sto da ne bend
Uto Jul 16, 2013 2:21 am od Admin
» Ђукић Реконструкциjа ниjе неприjатна
Uto Jul 16, 2013 2:18 am od Admin
» Pijte vodu na prazan želudac
Uto Jul 16, 2013 2:15 am od Admin
» USKORO REKONSTRUKCIJA DOMA U MOJSINJU!
Uto Jul 16, 2013 1:27 am od Admin
» Adaptacija prostorija MESNE ZAJEDNICE MOJSINJE
Uto Jul 16, 2013 1:20 am od Admin
» Polaganje venca palim borcima i zrtvama fasizma u Mojsinju
Uto Jul 16, 2013 1:17 am od Admin
» Adaptacija i drue prostorije KUD-a
Uto Jul 16, 2013 1:10 am od Admin